
Prema najnovijim podacima Eurostata, javni dug evrozone na kraju prvog kvartala 2026. godine porastao je na 88,9 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je javni dug Evropske unije dostigao 82,9 odsto BDP-a.
Istovremeno, javni dug Srbije , prema podacima Ministarstva finansija, iznosi 41,7 odsto, što je znatno ispod proseka Evropske unije.
Javni dug zemalja koje koriste evro povećan je sa 87,7 odsto BDP-a na kraju četvrtog kvartala 2025. godine na 88,9 odsto u prvom kvartalu ove godine. Istovremeno, javni dug Evropske unije porastao je sa 81,8 na 82,9 odsto.
Prema podacima Eurostata, ukupan javni dug država članica Evropske unije dostigao je 15.704,6 milijardi evra.
Najveći odnos javnog duga prema BDP-u zabeležen je u Grčkoj, gde iznosi 143.5 odsto, zatim u Italiji 138.9 odsto, Francuskoj 117.6 odsto, Belgiji sa 109.1 odsto i Španiji sa 101.6 odsto.
Sa druge strane, najniži nivo javnog duga u odnosu na BDP imaju Estonija (25,2 %), Danska (26.8%), Bugarska (28,5%) i Luksemburg (29,2%).
Prema poslednjim podacima Ministarstva finansija Srbije, javni dug Srbije na kraju marta 2026. godine iznosio je 39,35 milijardi evra. To je činilo 41,7% bruto domaćeg proizvoda. To je gotovo upola manje od prosečnog nivoa zaduženosti Evropske unije, mereno udelom javnog duga u BDP-u.
Eurostat navodi da najveći deo javnog duga država članica čine državne obveznice i druge hartije od vrednosti, koje predstavljaju više od četiri petine ukupnog duga, dok se ostatak odnosi na kredite, gotovinu i depozite.
Najveći deo duga Srbije odnosi se na državne hartije od vrednosti, dok se preostali deo odnosi na kredite i druge oblike zaduživanja. Eksterni rizik predstavlja visoko učešće duga u stranim valutama, pre svega u evrima i dolarima, što čini ukupni dug osetljivim na promene kursa i kretanje na međunarodnim finansijskim tržištima.
U poređenju sa prosekom Evropske unije, gde je javni dug u istom periodu iznosio 82,9 odsto, Srbija se nalazi ispod nivoa zaduženosti, posmatrano kroz odnos duga prema veličini ekonomije.
Na prvi pogled, Srbija se nalazi u povoljnijoj poziciji od mnogih evropskih zemalja kada je reč o nivou javnog duga. Međutim, sama visina duga ne govori celu priču. Ključno pitanje je koliko država plaća za taj dug.
Prema podacima o izvršenju budžeta za 2025. godinu Srbija je za kamate izdvojila oko 186,8 milijardi dinara, dok je javni dug iznosio oko 39,35 milijardi evra. Na osnovu odnosa plaćenih kamata i ukupnog duga, implicitna kamatna stopa Srbije iznosi približno četiri odsto. To znači da država za postojeći nivo zaduženosti plaća relativno visok trošak finansiranja, što ekonomisti uglavnom povezuju sa većim rizikom zemlje, kreditnim rejtingom i uslovima na međunarodnim finansijskim tržištima.
Samo za kamate na javni dug Srbija je u 2025. izdvojila oko 28.000 dinara po stanovniku, što pokazuje da trošak zaduživanja predstavlja značajnu stavku državnog budžeta.
„Kako ističe Milojko Arsić, ekonomista i profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, neposredan razlog zbog kojeg Srbija plaća kredite po višim kamatnim stopama jeste slabiji kreditni rejting u poređenju sa razvijenim zemljama.
Na tu situaciju utiče duga istorija privrednih kriza- od bankrota bivše Jugoslavije 1981. godine, preko reprograma dugova 2000. godine, pa sve do trenutnog stanja u kom se privreda nalazi i nedovoljno jakih institucija. Iako zemlja beleži određenu makroekonomsku stabilnost, ključne prepreke za bolji rejting i jeftinije kredite jesu vančlanstvo u Evropskoj uniji i dugotrajna unutrašnja politička nestabilnost. Višegodišnje društvene podele, demonstracije i konflikti stvaraju rizično okruženje u kojem investitori nisu spremni da ponude povoljnije uslove finansiranja, zaključuje profesor Arsić.